February 29th, 2012
S vremena na vrijeme me probode u grudima – onako snažno, kao da se otkidaju dijelovi ‘nečega’ – ali ni to ne želim analizirati,… tad zastanem i pričekam da bol prođe i potrčim malo brže.
Bijeg.
Mada znam – prije ili poslije, morat ću se suočiti sama sa sobom, a do tad – živim od danas do sutra - bez analiziranja, bez zaranjanja i bez zadržavanja zraka i sebe same.
Živim bez limita.
(Source: zovimesrecom, via sinnersparanoia)